Matija Ferlin: 'STAGING A PLAY:Antigone'

15/06 - 16/06/2018

STAGING A PLAY: Antigone
(prema Sofoklovoj tragediji Antigona u prijevodu Dona Taylora)

15. i 16. lipnja 2018., 21:00h, Mediteranski plesni centar, Svetvinčenat


Ulaz na obje izvedbe je besplatan, a pozivamo Vas da ukoliko ste u mogućnosti, prilikom preuzimanja ulaznica ostavite donaciju kojom ćete potpomoći pokrivanje troškova izvedbi te razvoj kontinuiranog programa Mediteranskog plesnog centra.
Preporučeni iznos donacije je 50kn.

Matija Ferlin: 'STAGING A PLAY: Antigone'

****
Izvedbeni projekt 'STAGING A PLAY: Antigone' koreografa i izvođača Matije Ferlina nastavak je višegodišnjeg scenskog istraživanja izvedbenih praksi kroz dva autorska koncepta: solo-izvedbe kojom se bavio u seriji radova Sad Sam, i koncepta proširenih koreografskih uprizorenja u projektima pod zajedničkim nazivom Staging a play.

Unutar koncepta proširenog koreografskog uprizorenja Ferlin koreografskim alatom ulazi u čitanje i rastvaranje odabranog dramskog teksta. Bilo da se radi o egzistencijalističkoj drami sjećanja Staklena menažerija, Tennesseeja Williamsa (2015.) ili klasicističkoj kritici fanatizma u Molièreovom Tartuffeu (2017.) autor im prilazi kao vrsti koreografske partiture, rastačući tekstualni okvir i jezički znak, ukidajući govor, afirmirajući ono ne-napisano, gradeći izvedbeno u novom obliku scenskog “kazivanja”. U dva spomenuta projekta na mjesto govora stupio je pokret i proveo dramu kroz sve njezine strukturalne, sadržajne i semantičke razine, iščitavajući novu logiku reprezentacije upisane u predložak.

Odabirom Antigone kao ishodišta Ferlin se odlučuje za još radikalniji i kompleksniji pristup ideji proširenog koreografskog uprizorenja, pri čemu dramska lica i njihove funkcije svodi na jedno izvođačko tijelo i jedan glas, zadržavajući narativ drame i logiku dramskih situacija. Do sada dokinuti element govora u slučaju Antigone postaje dominantni koreografski alat, element koji suvereno pregovara s tijelom i pokretom, uspostavljajući cjelovitu scensku sliku. Govor, iako dominantan, ostaje nevidljiv. Prisutan je samo u svojoj manifestaciji, kao ozvučeni glas koji čujemo, dok njegov aparatus egzekucije, ono što ga izvodi, usta, ostaju skrivena oku gledatelja. Govor time ostvaruje potpunu scensku autonomiju, oslobođen i od tijela koje ga izgovara i od pokreta koji ga prati.

Preuzimanjem funkcija i replika svih protagonista i odnosa koje oni kreiraju, Ferlin izlaže svoj izvođački korpus; pokret i govor, nizu situacija koje balansiraju na rubu izvedbene logike, neprestano poništavajući i obnavljajući relacije između izvedbenih elemenata.

Stvarajući ritualni prostor za traženje tog svemogućeg, polivalentnog, izvođačkog tijela koje se istovremeno gradi i ruši, ispisuje i briše, dijeli i sažima, Ferlin s otvorenim rizikom ulazi u dekonstruiranje konvencija drame, dramskog narativa, izvedbe i kazališnog čina, ali i vlastitog izvođačkog habitusa.

Tijelo koje se uspostavlja na sceni istovremeno je nositelj jednog jedinog znaka, onog koji u sebi sažima naslovni lik, Antigonu, ali i svih drugih znakova i funkcija koje prolaze kroz dramu, a potom i kroz njega. Ono istovremeno nosi i koreografa i izvođača i autokrata i pobunjenicu, i proroka i glasnika, i tragične sudbine kao posljedice hibrisa, obijesti koja potičući na oholost čovjeka navodi u propast.

Tijelo koje neprestano raste kroz egzekuciju zadatka, postaje sjecište dramskih silnica, mjesto susreta antagonista i protagonista, točka heterogenog umnažanja funkcija i objekt kontinuirane mijene. Svakom novom replikom uspostavlja se novo tijelo, a novim tijelom i novi odnos elemenata u cjelini. Tijelo neprestane mijene preuzima na sebe cjelokupni narativni okvir, sve ono što ga opisuje i pretvara istovremeno u trpeće tijelo sustava, ali i tijelo otpora. Inzistiranjem na krajnostima koje generiraju rubni pojmovi poput početka i kraja, posluha i neposluha, života i smrti, aktivnosti i pasivnosti, Ferlin ulazi u formalno radikalni, koreografsko slojeviti i emocionalno iscrpljujući dijalog s povijesno-teorijskom žanrom grčke tragedije i Antigonom kao simboličkim središtem snage i šezdesetosmaškog otpora svakoj vrsti ugnjetavačkog i izrabljivačkog sistema vlasti.
Goran Ferčec
 

Koreografija i izvedba: Matija Ferlin
Dramaturgija: Goran Ferčec
Glazba: Luka Prinčič
Scenografija: Mauricio Ferlin
Oblikovanje svjetla i tehničko vodstvo: Saša Fistrić
Kostimografija: Matija Ferlin
Grafičko oblikovanje: Tina Ivezić, Matija Ferlin
Produkcija i organizacija: Emanat, Matija Ferlin
Koprodukcija: Mediteranski plesni centar, Svetvinčenat
Partneri: Bunker - Stara mestna elektrarna Elektro Ljubljana, Istarsko narodno kazalište, Pula
Financijska podrška: Grad Ljubljana, Grad Pula, Ministarstvo Kulture Republike Hrvatske, Istarska Županija, Zaklada Kultura nova

Hvala: Marija i Mario Ferlin, Nino Macan, Goranka Perković, Desanka Janković, Danijela Bilić Rojnić, Andi Bančić, Roberta Milevoj, Sabina Sabolović, Dalibor Ferlin, Katarina Bistrović Darvaš, Edo Kalebić, Koraljka Begović, djelatnici Istarskog narodnog kazališta, Andi Bančić, Arheološki muzej Istre, Udruga San(n)jam knjige u Istri i svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli realizaciji ovog projekta.

Ovaj web site koristi kolačiće

Koristimo kolačiće kako bi personalizirali sadržaj te analizirali promet.

Read more